1. |
Novo oružje protiv bola
03:41
|
|||
Bes je moj odgovor na tvoju stvarnost
Okove stavljaš na tron
Nudim ti novo oružje da savladaš taj bol
Zemljotres u glavi je
Gromki glas sa nebesa me proklinje
Krvlju obojen, ko si seti se
Smrt je samo reč dok je daleko
Dere se, al’ ne čuješ
Čujem
Mi razmažena kopilad smo mizantropije
Zemljotres u glavi je
Gromki glas sa nebesa me proklinje
Krvlju obojen, ko si seti se
|
||||
2. |
Urobor
05:17
|
|||
Na silu hranim te parčićima svoga ludila
Besan što nikad ne shvataš na šta aludiram
Deset godina čekam
Da dozvolim sebi da postanem ono što jesam
Sad dozvoli mi i ti
Bol doziva me
Menja me
Umirem, rađam se
U krug, zauvek
(Spasi me)
Daleko izvan predstava dobra i zla
U močvari starih pravila tražim čoveka
Sa sve dubljeg dna, sve bliži je raj
Nada je, il’ obmana?
Al’ doći će dan koji osvetliće sjaj
Novih bogova
Briga me šta misli marva
Slepci ponositi sečom sopstvenih glava
I tako tragao sam levo, desno
Ponekad naivno, a ređe svesno
Al' nađoh sebe tamo gde ga i ostavih
Pod velom očekivanja
Bol doziva me
Menja me
Umirem, rađam se
U krug, zauvek
(Spasi me)
Daleko izvan predstava dobra i zla
U močvari starih pravila tražim čoveka
Sa sve dubljeg dna, sve bliži je raj
Nada je, il’ obmana?
Al’ doći će dan, koji osvetliće sjaj
Novih bogova
Grizem se k’o urobor
|
||||
3. |
Ne možeš imati sve
04:04
|
|||
Ne bojim se da u sebe proniknem
I nahranim sve zaraćene duhove
Nosim breme rukama što jačaju jer klešu me iz kamena
Ne možeš imati sve
Al’ svaki izbor te određuje
Da l’ uzaludne borbe vodiš?
Haos k’o rak i k’o lek
Pobeda znači poraz
Jer ta borba smisao u sebi nosi
Ne, vere u ljude mi ponestaje
Pa nudim svoj život samo za odabrane
Nosim breme rukama što jačaju dok klešu me iz kamena
Ne možeš imati sve
Al’ svaki izbor te određuje
Da l’ uzaludne borbe vodiš?
Haos k’o rak i k’o lek
Pobeda znači poraz
Jer ta borba smisao u sebi nosi
U trenutku sumnje, sve raspada se
Skupljam krš i gradim novi svet
Drhtim, vezujem oči sebi sam
Da ne vidim blizinu ambisa
Kazni me ako isplivam, a i ako davim se
Al’ znaj da jedino razumeš laž
Onu što sebi si stvorio sam
Ne možeš imati sve
Al’ svaki izbor te određuje
Da l’ uzaludne borbe vodiš?
Haos k’o rak i k’o lek
Pobeda znači poraz
Jer ta borba smisao u sebi nosi
Uzalud, uzalud
Da l’ uzaludne borbe vodiš?
Nije uzalud!
Crn oblak sad nesta, sija srž mog manifesta
K’o droga, il’ vera, opsesija napred tera
Upirem u nedogled
Borba smisao u sebi nosi
|
||||
4. |
Voz
03:58
|
|||
Kad misliš da nebo dodirom
U zlato pretvaraš
Nešto te zakuca za dno
Šamar stvarnosti je to
(Krv se ledi, suša sledi)
Zabodi nož i pusti krv
Željno iscedi kap i poslednju
Grabi, ne štedi jer sad suša sledi
Stupa tišina što opominje da
Sve (umire) nestaje
Sve prestaje
Pred nemoćnim očima sve nestaje
Sve, sve nestaje
Na nemoćnim rukama sve umire
Sve umire, sve nestaje
Jedino što ostaje je trn koji bode te
Još osećam vrelinu šina
Al’ voz je daleko
Sve i da položim vrat
Drugi neće doći nikad
(Krv se ledi, suša sledi)
Zabodi nož i pusti krv
Željno iscedi kap i poslednju
Grabi, ne štedi jer sad suša sledi
Stupa tišina što opominje da
Sve (umire) nestaje
Sve prestaje
Pred nemoćnim očima sve nestaje
Sve, sve nestaje
Na nemoćnim rukama sve umire
Sve umire, sve nestaje
Jedino što ostaje je trn koji bode te
|
||||
5. |
U plamenu
04:02
|
|||
Nasilje ulicama, u plamenu je grad
Svedoci zaraćenih struja, mi smo žrtve promena
U moru besmisla se hvatamo za bilo kakav trag
Besni što lulu mira jalovinom napunio vrag
Krv kad gori
Uvek mi smo živa potpala
Grč sve gori
Svaki korak sada načinjen je pogrešan
Hajde, u vatru baci me
Moderno vreme nosi neizvesnost i strah
Iluzija slobode – umom, telom skupo plaćena
U liku bližnjeg vidim samo lice neprijatelja
Zatežu lanci, a ja mislim da mislim da mislim da znam
Krv kad gori
Uvek mi smo živa potpala
Grč sve gori
Svaki korak sada načinjen je pogrešan
Hajde, u vatru baci me
O, ne, drevna mudrost sad ne pomaže
U vatru baci me
Ova priča kao svaka ima bar dve strane
Kosmos nas posmatra, ravnodušan je
Dok traćimo živote oduzima živote
Hajde, u vatru baci me
O, ne, drevna mudrost sad ne pomaže
U vatru baci me
Korak u večnost, u plamenu sad topim okove
|
||||
6. |
Od kolevke do rova
03:14
|
|||
Krš, drvlje i kamenje, sablje i puške
U malenim je rukama oružje slobode
Grupe dece ratnika oko zgrada, tvrđava
Ginule u svetu bez smrti
Red kolevki naspram rova
Deli samo tuđa volja
Gde su bili živi snovi
Pružaju se mrtva polja
Krš, tela plamena, sablje i puške
Na mrtvim je grudima oružje slobode
Humke palih ratnika oko zgrada
Spomenik su dečjim ratnim igrama
Red kolevki naspram rova
Deli samo tuđa volja
Gde su bili živi snovi
Pružaju se beskrajna mrtva polja
Kad bi u snovima poganim i ti koračati mogao
Za kolima u koja ga bacismo
Gledao grč beonjača njegovih
Lica izbečenog, k'o u Đavla grehom zgađenog
I kad bi čuti mogao, pri truckaju svakom, krv
Što iz mrtvih pluća krklja i penuša
K'o rak odvratno, k'o preživak gorko
O čirevima gnusnim, neizlečivim, po jezicima nevinim
Prijatelju moj, ne bi tako zdušno govorio
Dečacima, očajničke slave što vatreno su željni
Tu Laž staru:
Slatko je i časno za otadžbinu mreti
|
||||
7. |
Ogledalo
03:13
|
|||
8. |
Menja se
06:37
|
|||
Evo nam novog dana
Nebo se raznežilo, sunce se raskravilo
Ko ne zna gde je stao, neka proveri – možda nije ni počeo
U početku beše vrisak
Reč došla je tek nešto kasnije
I kroz nju prva istina
Siva soba, beskonačna
Glas ne pušta, čuje odjeke
Strane misli konfuzne
Prokleta je duša rođena
Prokleta od iskona (duša nedužna)
Trnovit životni put raščišćava
Snažna zvezda vodilja
Sam ne napuštam svoj ram
I što više posmatram, menja se
Sve što znam odnosi novi dan
I što više posmatram, menja se
Novi je dan
Svima se pruža šansa da urade nešto za sebe
Ili protiv drugih
Idila bi kratkog veka
Tmurno nebo nosi košmare
Reč dobi značenje
Siva soba sad je tesna
Čuje svoga srca kucanje
Moć nad rečju skupo plaća se
Prokleta je duša čoveka
Prokleta od iskona (duša umorna)
Trnovit životni put raščišćava
Ožiljkom do ožiljka
Pod silinom puca ram
I što više posmatram, menja se
Sve što znam odnosi novi dan
I što više posmatram, menja se
Sebi dovoljan, silinom sunce zaklanja
Nosi njihov trag u srcu, ne zaboravlja
I sve je teže, ali sve je jači
Sam svoj je hram
Svaki izazov izdržava – jak
Pod silinom puca ram
I što više posmatram, menja se
Sve što znam odnosi novi dan (Pod silinom puca ram)
I što više posmatram, menja se (Planete se nad njim posložiše)
Sve što znam odnosi novi dan (Pod silinom puca ram) (Godinama zidam hram)
I što više posmatram, menja se (Sve kockice na mesto dolaze)
Sve što znam odnosi novi dan (Pod silinom puca ram) (Godinama zidam hram)
I što više posmatram, menja se (Trag mudrosti prokletstvo poništi)
Sve što znam odnosi novi dan (Pod silinom puca ram) (Godinama zidam hram)
I što više posmatram, menja se (Sve kockice na mesto dolaze)
|
||||
9. |
Prostor-vreme
05:28
|
|||
Krijem se iza čudnih manira
Al' oduvek spreman sam za pravi put
Osvetli mi ovu noć zlatnim očima
Daleko oteraj strah pravim rečima
Putujem kroz mračne hodnike
Dva tela, dve duše
Svem svetu prkose
Sudbinu kroteći
Od prostor-vremena su veći
Čuvam dušu što kosmos joj sledi
Ispod sloja tuge, rubin ne bledi
Osvetli mi ovu noć zlatnim očima
Daleko oteraj strah pravim rečima
Tražim te, do srži izlomljen
Dva tela, dve duše
Svem svetu prkose
Sudbinu kroteći
Od prostor-vremena su veći
Osvetli mi ovu noć zlatnim očima
Daleko oteraj strah pravim rečima
Putujem kroz mračne hodnike
Dva tela, dve duše
Svem svetu prkose
Sudbinu kroteći
Od prostor-vremena su veći
|
If you like Quasarborn, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp